Specifičnosti terapijskih tehnika u radu s djecom
Psihoterapija djece i adolescenata bitno se razlikuje od psihoterapije odraslih osoba, a to se naročito odnosi na ulogu terapeuta, odnos i suradnju s roditeljima jer o suradnji s roditeljima ovisi prihvaćanje same terapije.
Prema fazama razvoja djeteta i stupnju edukacije, terapijske tehnike se modificiraju, o čemu ovisi i sam izbor tehnika. Uloga terapeuta u terapiji sa djecom i adolescentima vrlo je kompleksna jer terapeut kreira sigurnost, preuzima odgovornost za granice i etičnost samog procesa, a unutarnji psihički procesi djeteta i odnos s roditeljima unose se i u terapijski odnos. Kroz terapiju stvoreni novi odnosi značajni su za sve kasnije odnose.
S obzirom na specifičnosti djece i adolescenata terapijske tehnike adaptiraju se u zavisnosti od faze razvoja i djetetovih problema kao i odnosa sa okolinom. Posebna težina psihoterapije djece i mladih proizlaze iz djetetovih problema s motivacijom, reduciranosti kapaciteta retrospekcije i teškoćama vremenske perspektive. Posebnu poteškoću predstavlja zaokupljenost djeteta obranama od terapeuta, što je naročito naglašeno kod adolescenata, a što stvara poteškoće u uspostavljanju odnosa.
Tko sve sudjeluje u procesu?
U psihoterapiju djece uključeni su i roditelji koji prolaze uvodno savjetovanje, kontinuirani kontakt s našim stručnjacima za vrijeme trajanja psihoterapije djeteta kao i davanje smjernica u odgoju i postupanju. Prema potrebi pišu se i preporuke za školu i vrtić.
U Poliklinici tretmani djeteta mogu biti individualni i grupni. Provodimo i modifikaciju ponašanja za mlađu djecu kao i grupe podrške za stariju.
Osnovna pravila psihoterapijskog tretmana, bez obzira na bazične pristupe, uključuju:
- Dobro poznavanje razvojnih faza
- Poznavanje obiteljske dinamike koja je značajna jer kroz nju dijete percipira svijet i sebe u svijetu i nastala iskustva prenosi na sve druge odnose kasnije u životu
- Poznavanje i drugih značajnih osoba u djetetovom životu
- Poznavanje zaštitnih i rizičnih faktora